Priče s igrališta

Gloriously alive today.

12.09.2017.

Post dvadeset prvi ili kako mi je opet slomljeno srce

Znamo se 72 sata, ali znam da su okolnosti drukčije da bi smo ti i ja mogli biti sve.

Lažem, sve je to samo požuda.

Izvini Chris. Od tvog pogleda se zaledim, tvoj smijeh je zarazan, volim kako si otvoren i direktan i kako me skidaš pogledom.

Odavno niko nije učinio da se osjećam ovako poželjno, jedina sam žena koju vidiš u sobi punoj drugih, ljepših, boljih i prikladnijih.

Za dva dana me se nećeš sjećati, niti ja tebe, ali svejedno izvini za ovu električnu napetost među nama koja nikada neće otići nigdje.

Nisi ni fusnota u mom životu, ali želim da se sjećam kako me neko nekada želio, kako sam nekoga nekada željela.

Sretan put, vidimo se u nekom drugom životu.


Stariji postovi


MOJI LINKOVI


BROJAČ POSJETA
2346

Powered by Blogger.ba