Priče s igrališta

Gloriously alive today.

23.04.2018.

Post dvadeset treći ili šta me trenutno nervira

Nervira me to što moji dragi sugrađani Sarajlije prave neki jebeni fetiš od toga što su rođeni u Sarajevu i kako svaki dan sve više i više ima onih pravih Sarajlija.

Zatvorila se slastičarna Jadranka, i sad su počeli svakavi komentari oko toga kako su se ovdje naselili papci i došlje i kako jedan takav objekat ne može da bude u ovom novom, naopakom Sarajevu.

Slastičarna je propala jer nisu ništa novo uradili trideset godina, nije ništa promjenjeno, ne prate se trendovi, ne trude se da pridobiju mlađu generaciju. Jebe se meni prvoj za tu neku nostalgiju za neki starim, nepoznatim gradom o kojem mi čitava familija priča otkako sam se rodila, jer jebiga, MI smo pravi Sarajlije, 5-6 poznatih generacija unazad (wtf koga boli neka stvar).

Doduše, nisam ni ja najtolerantija ovdje. Baš me nervira kad neko priča s čudnom nekom inflekcijom, gore-dole-gore, mijenja frekvenciju kao kit u sezoni parenja. Upoznala sam curu neki dan, fina skroz, ali stvarno ima taj neki čudan način pričanja, tako da se čini kao da je pravo ishaviješćena, čitav kafić u nju gleda jer je nekako uspjela da nadglasa 10+ ljudi u objektu od 30+ kvadratnih metara. Tamo je negdje iz Jugozapadne Bosne.

Boli me briga za Sarajevom. Čitav ovaj grad je jedno veliko sranje.


Stariji postovi


MOJI LINKOVI


BROJAČ POSJETA
3267

Powered by Blogger.ba